Mato Lovrak

Rođen je u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara 8. ožujka 1899.

Otac mu je bio krojač ,a majka domaćica.

Imali su kuću i krojačku radionicu te zemljište (vrt, šumu i voćnjak).

U obitelji je bilo osmero djece, no četvero je umrlo od dječjih zaraznih bolesti (protiv kojih još tada nije bilo lijeka).

Kao poduzetan čovjek Matin je otac sagradio u središtu sela novu kuću zidanu ciglom, ali Mato je teško prihvatio činjenicu da mora napustiti staru kuću slamnata krova sa štagljem, stajom, voćnjakom i vrtom. Ta čvrsta veza s rodnim domom pratit će ga cijeloga života.

"U mom djetinjstvu ...putovalo se tada uglavnom pješice. I kolima, ali na volovsku i kravlju spregu....bicikl je bio novost.

Sve kuće moga sela nisu bile na tvrdoj cesti. Jedan dio nalazio se na mekanom putu, ljeti prašnom, djetetu skoro do koljena, zimi blatnom, kolima do osovina. Rodni mi dom nalazio se upravo na tom mekanom putu, dalje od "varoškog" dijela sela, a isticao se naročito jer je bio pokriven crijepom, dok su susjedni seljaci stanovali pod slamnatim krovovima. U mojoj rodnoj kući svijetljela je petrolejka, tada novost, dok su se susjedne kuće najviše služile plamenom drvene luči...isticala se... i tim što su moji roditelji već toliko napredovali da su liječnika zvali ako je tko od ukućana obolio...

...otac je bio član pretplatnik kulturnog društva "Matice hrvatske"..svake godine primao desetak knjiga...novine je dobivao poštom svaki dan. U ono vrijeme novine su u mom selu kupovala dva do tri čovjeka.

Ako se dar za pisanje od nekoga nasljeđuje, mnogo toga mogu zahvaliti svom ocu...znao me je povesti na obrtničku krabuljnu zabavu...putujući cirkus...na predstave lutkarskog kazališta. ...priređivano u varoškom dijelu sela u većoj sobi jedne gostionice..." (Mato Lovrak)

Mato je završio nižu gimnaziju u Bjelovaru, a učiteljsku školu u Zagrebu.

Od najmlađih dana pokazivao je moć zapažanja i zornog opisivanja prirode, znao je lijepo i zanimljivo pisati pa je neobično da je u prvom razredu gimnazije imao negativnu ocjenu iz hrvatskog jezika i taj je razred ponavljao.

U Zagrebu je puno čitao, kupovao knjige umjesto hrane."Uslijed slabih prehrambenih prilika , te u hladnom stanu, razbolješe mi se pluća..."(Mato Lovrak).

Svaku drugu večer je išao u kazalište.

Iz školskih klupa je morao ići u vojsku (Prvi svjetski rat).

Trideset pet godina radio je kao učitelj u Kutini, Ilovskom Klokočevcu, Velikom Grđevcu, Velikim Zdencima i Zagrebu. Budući da je u tijeku vlastitog školovanja sam osjetio mnoge nepravde i slabosti školskog sustava, nastojao je u svoj učiteljski rad unositi nove i bolje pedagoške metode.

Književni rad počeo je kao pisac za odrasle. Napisao je tridesetak knjiga za djecu. Djela su mu prevođena na njemački, poljski, češki, slovački i mađarski jezik.

Vlak u snijegu (početnog naslova Djeca Velikog Sela) objavljen je u četrdeset izdanja.

"Tu veliku pripovijest napisao sam kao mlad učitelj u selu Veliki Zdenci, blizu Daruvara.Na pisanje tog sadržaja potaknulo me djelovanje učeničke zadruge koju smo sami osnovali na školi, zatim dječji likovi mojih učenika, te izlet u obližnji grad, u kojem nas je iznenadila snježna vijavica. Jedva nekako i vrlo kasno vratismo se kući. Čitavim putem bilo je mnogo dramatskih zbivanja i cijeli taj put u vlaku zavrijedio je da bude opisan u knjizi za djecu..." ( Mato Lovrak)

Umro je u Zagrebu 14. ožujka 1974.

Nalazi se u Velikom Grđevcu.