JOSIP PUPAČIĆ

• —Josip Pupačić rođen je 19.rujna 1928. u Slimenu pokraj Omiša.
  
• —Poginuo je 23.svibnja 1971. u zrakoplovnoj nesreći na Krku.
  
• —Osnovnu školu je pohađao u rodnom mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
  
• —Bio je urednik časopisa Krugovi i časopisa Književnik .
  
• — Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta, a u Lyonu i Londonu je lektor i profesor hrvatskog jezika.
• —Njegove pjesme su osjećajno vezane uz zavičaj,obitelj i dolinu Cetine.

• Kiše pjevaju nad jablanima
• Mladići—
• Cvijet izvan sebe
  
• Oporuka
• Ustoličenje
• Moj križ svejedno gori
• —Uspravan hod
  

I gledam more gdje se k meni penje

i slušam more dobrojutro veli

i ono sluša mene i ja mu šapćem

o dobrojutro more kažem tiho

pa opet tiše ponovim mu pozdrav

a more sluša pa se smije

pa šuti pa se smije pa se penje

i gleda more i gledam more zlato

i gledam more gdje se k meni penje

i dobrojutro kažem more zlato

i dobrojutro more more kaže

i zagrli me more oko vrata

i more i ja i ja s morem zlatom

sjedimo skupa na žalu vrh brijega

i smijemo se i smijemo se moru

• —Josip Pupačić je iskonski i trajno vezan uz podrijetlo i zavičaj.

• —Vezan je uz more i njegovo vječno kretanje. Ono je za njega žena,dijete, ljubav, prijatelj,sve.

• —Izvor pjesnikova divljenja morem je djetinjstvo u rodnom Slimenu koji je sakriven od mora jednim manjim brijegom, na koji se on kao dječak često uspinjao, možda samo zato da vidi more.A to more, za djecu iz Zagore bio je poseban doživljaj jer su ga gledala kao nešto što je tako blizu, a opet tako daleko i tajanstveno

• —Čitava pjesma je jedna rečenica izgovorena u dahu.Prva Pupačićeva pjesma bez točke i zareza,jedini tekst ispisan malim slovima.

Kad sam bio tri moja brata i ja,

kad sam bio

četvorica nas.

Imao sam glas kao vjetar,

ruke kao hridine,

srce

kao viganj.

Jezera su me slikala.

Dizali su me jablani.

Rijeka me umivala za sebe.

Peračice su lovile moju sliku.

Kad sam bio

tri moja brata

i ja,

kad sam bio

četvorica nas....

—

• —Veliki dio Pupačićevog pjesništva određeno je tragedijom obiteljskog života.

• —Pjesma je nastala nakon što su trojica pjesnikove braće poginula na cetinskoj hidro-elektrani.
  
• —On je bio oni i oni su bili jedno.

• —Izražava sjaj i sreću koji je imao, imajući braću .
  
• Sreću pronalazi u slikama prirode koje su predstavljale snagu i ljepotu njegovog života
  

Evo me, moj svijete, na raskršću i

tvom i mom.

Oprostimo se.-Ti plačeš.

Moj križ svejedno gori.

Udaljuješ se; bez pozdrava,

bez riječi, bez Boga.

I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi.

Snijeg pada

Zemlja raste

A ti poražen toneš

Grad li se, selo, ili neki postiđeni narod

U krčmi

Moj križ svejedno gori

Uzdignut…..

U pjesmi “Moj križ svejedno gori” ,malo prije tragične smrti 23. svibnja 1971. godine u zrakoplovnoj nesreći na Krku u kojoj su poginule njegova supruga i kći hrvatski pjesnik Josip Pupačić oprašta se od svijeta kao da predviđa vlastitu smrt.

Nika Sladojević 7.c